Poreklo ceremonije čaja može se pratiti još od drevne Kine kada se čaj smatrao dragocenim pićem u kojem je uživala samo kraljevska porodica. S vremenom je čaj postepeno ušao u domove običnih ljudi i postao neizostavan dio svakodnevnog života ljudi.
U ceremoniji čaja, proces kuhanja čaja smatra se umjetnošću. Svaki pokret treba da bude nežan i uglađen, kao u razgovoru bez reči sa listovima čaja. Prilikom pripreme čaja, listovi čaja će se polako rastezati u vodi, oslobađajući lagani miris, koji ljude čini opuštenim i sretnima.
Ceremonija čaja nije samo umjetnost života već i način samokultivacije. U procesu pravljenja čaja i kušanja čaja, ljudi se moraju smiriti i napustiti smetnje kako bi se opustili i pročistili svoje umove. Vidi se da čajna ceremonija naglašava neku vrstu unutrašnjeg mira i spokoja, što omogućava ljudima da pronađu miran svijet u svom užurbanom životu.
Ljepota čajne ceremonije nije samo u procesu pravljenja čaja i degustaciji čaja, već iu kulturnoj konotaciji koju sadrži. Omogućava ljudima da istovremeno okuse miris čaja, ali i okuse ljepotu i mudrost života.
